Street fotografija mi je oduvijek bila poligon za eksperimentiranje, ali “Grad u zrcalu” je projekt u kojem sam otišao korak dalje od klasičnog kadriranja. Riječ je o crno-bijeloj fotografskoj kolekciji koja se bavi simetrijom urbanog prostora, bez ijednog trika u Photoshopu. Sva simetrija nastaje fizički, u trenutku snimanja, uz pomoć običnog zrcala.

Ideja rođena iz jednog skandala u MoMA-i

Inspiraciju sam pronašao u jednoj poznatoj priči iz svijeta umjetnosti. U Museum of Modern Art u New Yorku, slika “New York City I” nizozemskog umjetnika Pieta Mondriana godinama je bila izložena naopako, a da to nitko nije primijetio. Ta anegdota me natjerala da razmislim o tome koliko je percepcija “ispravne” strane zapravo subjektivna. Odlučio sam napraviti seriju fotografija koje funkcioniraju jednako dobro i kada ih okreneš naglavačke, a gledatelj sam bira koja mu se strana čini ispravnom.

Zrcalo umjesto Photoshopa

Cijeli koncept namjerno je nisko-tehnološki. Umjesto da simetriju radim naknadno u nekom programu za obradu, koristim obično zrcalo dok fotografiram, postavljeno tako da duplira dio urbane arhitekture i stvori novu, izmišljenu građevinu ili prizor. Fotografije poslije prolaze samo kroz korekciju boje u Lightroomu, bez ikakve manipulacije sadržaja. Snimao sam Nikonom D5300, a najveći izazov nije bila oprema nego strpljenje da se pronađe kut u kojem zrcalo stvara uvjerljivu iluziju.

Gledatelj bira koja je strana prava

Ono što mi je najdraže kod ovog projekta jest da svaka fotografija ima dvije jednako valjane verzije. Kad kadar okreneš naglavačke, kompozicija se ne raspada nego naprosto postane druga fotografija, jednako čitljiva i jednako “točna”. Publici na izložbama i na Behanceu ostavljam taj izbor namjerno otvoren jer smatram da fotografija ne mora imati samo jedan ispravan način gledanja. Ta ideja me je i najviše naučila da razmišljam drugačije o kompoziciji kad radim i za klijente, ne samo za sebe.